Novosti

Hvar - povijest turizma

Poput svih slavnih i dugih povijesnica, tako i hvarska povijest turizma ima svoje mitske početke. Tako grčki pjesnik Apolonije s Rodosa pripovijeda kako su otok Hvar početkom drugog tisućljeća prije Krista posjetili prvi europski putnici - mitski argonauti. Od tada pa do danas možemo pratiti brojne mjene, uzlete ali i padove turističkog života na Hvaru.
U antičkom razdoblju turizam je bio ladanjskog tipa, vezan uz brojne ruralne gospodarske vile (villae rusticae) kojima je otok bio obilato posut osobito za vrijeme rimske dominacije.
Tijekom srednjeg vijeka, europski turizam bio je pretežito hodočasnički. Kao važna pomorska luka na Jadranu, Hvar se tako našao na ruti brojnih hodočasnika i znatiželjnika koji su iz Venecije putovali za Svetu zemlju. Mnogi od njih ostavili su nam prva turistička svjedočanstva o Hvaru 15.,16. i 17. st.


U periodu od 16. do 18. st. karakteristična je obnova ladanjskog oblika turizma, pa iz tog vremena (renesanse i baroka) potječe najveći broj starjih hvarskih ljetnikovaca.
Krajem 18. st. u Europi počinje rasti interes prema prirodoslovnim, etnografskim, arheološkim i općenito kulturno - znanstvenim upoznavanjem manje poznatih krajeva starog kontinenta. Meta tadašnjih europskih znatiželjnika bila je Dalmacija koja je predstavljala egzotični i neistraženi vrt južne Europe. Otok Hvar je bio posebno primamljiv, pa ga pohode znanstvenici i zaljubljenici u prirodoslovlje, koji se tu bave istraživanjima. Razdoblje od kraja 18. st, pa do kraja 19. st. stoga predstavlja period znanstvenog turizma na Hvaru.
Od svih ovih istraživanja, za budućnost hvarskog turizma najznačajnija su bila klimatološka istraživanja jer su pokazala izvrsna svojstva hvarske klime i podneblja, pogodna za liječenje raznih bolesti, posebice dišnih organa.
Dolaskom austrijskog liječnika iz Graza dr. Franza Ungera na Hvar šezdesetih godina 19. st., u pravom smislu je zaživjela ideja da se u Hvaru osnuje zdravstveno-turistička ustanova. Tako je 15. svibnja 1868.g. utemeljeno udruženje pod nazivom Higijeničko društvo u Hvaru (Società Igienica di Lesina, Heil - verein von Lesina).
Osnivanjem Higijeničkog društva počinje era modernog hvarskog turizma. U proglasu o osnutku Društva, koji je temeljni dokument hvarskog i hrvatskog modernog turizma, najsažetije se iznosi cilj udruge. Program je tiskan na njemačkom i francuskom jeziku. U njemu je među ostalim ustanovljeno da je za bolesnike s dišnim problemima iz Austrije i Njemačke Hvar idealno odredište jer je svojom opremljenošću i osobitostima ravan Veneciji, Pisi i Nici. Društvu je cilj da pribavi sve potrebno za ugodan boravak stranaca u gradu, te osigura više udobnih kuća.

U svom programu Higijeničko društvo jasno je zacrtalo viziju suvremenog ugostiteljstva koje se temelji na organiziranoj javnoj brizi i nadzoru. Tako 15. svibnja 1868. predstavlja i začetak organiziranog turizma uopće, jer sličnih udruženja u Europi tada još nije bilo.

Za razliku od drugih zemalja, Hvar je razvijao zdravstveni turizam, te je prvi i najvažniji zadatak Higijeničkog društva od svog utemeljenja bio gradnja suvremenog liječilišnog hotela. Kako je gradnja iziskivala velika sredstva, uprava Društva u listopadu 1868. privremeno je uredila manji hotel u kući Samohod-Duboković na gradskom trgu. U međuvremenu se Higijeničko društvo obratilo bečkom dvoru za novčanu potporu u gradnji novog hotela sa željom da Carica Elizabeta bude pokrovitelj, te da budući hotel nosi njeno ime. Carica je zamolbu Hvarana prihvatila i 1869. donirala prvu novčanu pomoć.
Za mjesto izgradnje odabran je prostor bivšeg kneževa dvora. Prvi dio hotela izgrađen je 1898. ali je tek 1903. g. u cijelosti uređen i otvoren. Nosio je naziv Liječilišni hotel Carice Elizabete (Cur-hotel Kaiserin Elisabeth), a raspolagao je sa 26 soba, odnosno 35 ležaja. U početnim godinama rada hotel je djelovao vrlo uspješno pa je Društvo razmišljalo o gradnji novog hotela. Brojni gosti stižu iz Austrije, Njemačke, Češke, Mađarske i hrvatskih zemalja, pa je Hvar postao značajno turističko odredište austrijske rivijere. Tada je nastala i krilatica o Hvaru kao austrijskoj Madeiri.
Higijeničko društvo bavilo se i turističkom promidžbom Hvara i liječilišnog hotela. Pored brojnih letaka, godine 1899. je u Trstu na njemačkom jeziku tiskan prvi hvarski vodič, a 1903. g. novi, popraćen fotografijama i s naslovnom stranicom u boji. Ističu se ljekovito hvarsko podneblje i pogodnosti zimskog turizma, a od zabavnih i kulturnih aktivnosti nudi se noćni ribolov, streljana, kuglana, koncerti gradske glazbe, večernja zabava uz glazbu na terasi hotela ili posjet zbirci umjetnina franjevačkog samostana.
Godine1914. otvoren je novi hotel Kovačić sa 30 ležaja, vlasništvo obitelji Kovačić-Ragužel, a 1906. mondensko ljetovalište Palmižanski dvorac na Palmižani vlasništvo obitelji Meneghello.

Djelatnost Higijeničkog društva, osim turističke koristi, umnogome je pridonijela općem uljudbenom razvitku Hvara u drugoj polovici 19.st.
No unatoč početnom uspjehu, poslovanje hotela je tijekom druge decenije 20. stoljeća zapalo u ozbiljne teškoće, kako zbog rata tako i zbog stalnih dugova, pa je Društvo bilo prisiljeno prodati hotel sa svim stečenim nekretninama i pokretninama. Hotel je tako 1918. g. prodan Milanu Čanku, vlasniku hotela Royal u Zagrebu za 250.000 Kruna. Par godina poslije ugasilo se i samo Higijeničko društvo.

Raspad Higijeničkog društva označava kraj prvog razdoblja modernog hvarskog turizma. Drugo razdoblje obuhvaća period između dva svjetska rata, od 1921. do 1941.g.
Vrijeme je to ubrzanog turističkog razvitka Hvara. To više nije samo zdravstveni i zimski turizam već ljetni, rekreativni i kupališni. U ovom se razdoblju grade novi hotelski sadržaji i adaptiraju postojeći, ulaže se u proširenje ugostiteljskih usluga i sadržaja (sportskih, kulturnih, zabavnih i razonodnih). Uređuje se javna infrastruktura, obale, plaže, parkovi, šetnice, a osobit podvig bila je izgradnja suvremenog kamenog kupališta 1927. g.
Nadležnost za pitanja turizma bila je u rukama općine čiji se odjel najprije zvao Lječilišno povjerenstvo općine Hvar, zatim Kupališno povjerenstvo općine Hvar, te na kraju Turistički odbor općine Hvar.
Turistička ponuda je široka i bogata. Hoteli tog perioda su Palace (nekadašnji Hotel Carice Elizabete), Park, Overland, Slavija, Kovačić, zatim pansioni Palmižanski dvorac i Dorotka, te brojne gostionice, kavane i individualni iznajmljivači soba. Gosti su iz Jugoslavije, Austrije, Češke i Njemačke. U Hvaru je tako 1930. g. zabilježeno ukupno 3065 gostiju, koji su ostvarili 26911 noćenja.
Usporedo sa Hvarom, napreduju i druga otočka mjesta poput Jelse, Starog Grada i Vrboske.

Razdoblje nakon 1945. godine najburnije je u turističkoj prošlosti Hvara. To je dugo razdoblje komunističke Jugoslavije (1945-1990) ispunjeno brojnim društvenim i gospodarskim mijenama, zatim kratko ali teško razdoblje Domovinskog rata (1991.-1995.) uključeno u razdoblje samostalne i suverene hrvatske države (od 1991. do danas). Sve su se ove promjene vidljivo odrazile na sveukupan turistički život Hvara.

Nakon 1945. godine turizam se mijenja iz korijena. Hoteli prelaze u državno vlasništvo pa se o turizmu brine država koja potiče izrazito neprofitan radničko - sindikalni turizam. Od inozemnih gostiju ostali su samo Česi.

Krajem pedestih godina dolazi međutim do pomaka. Godine 1959. osniva se samostalna tvrtka Hotelsko poduzeće Hvar koja je objedinila sve tadašnje hvarske hotele: Palace, Park, Dalmaciju, Slaviju, Istru (bivši hotel Kovačić) i Mornar (bivši hotel Overland). Iste je godine izdan letak naslovljen Dođite ove zime na Hvar - najsunčaniji otok Jadrana, koji je najavio ovo novo razdoblje hvarskog turizma.
šezdesete su godine vrijeme ulaganja u turizam (gradi se novi hotel Pharos), a uz ljetni i zimski, potiče se i naturizam, te zdravstveni turizam (za liječenje alergijskih bolesti). Brojni su turisti iz nordijskih zemalja.
Ulaže se i u prometnu povezanost otoka, te u povezanost Hvara s drugim otočkim središtima, kao i u druge vidove infrastrukture. Razvija se i individualna turistička inicijativa, pa se otvaraju restorani, buffeti, pansioni, kafići, a uz njih i servisi i usluge.
Zbog svoje bogate i kvalitetne ponude Hvar je tako postao zanimljiv zapadnoevropskim gostima, te je stekao image ekskluzivnog jadranskog ljetovališta.

Uspjeh hvarskog turizma ranih šezdesetih godina i nove gospodarske reforme dale su poticaj ubrzanom i sveobuhvatnom turističkom razvitku krajem iste decenije. Grade se novi komforni hoteli (Adriatik, Delfin, Bodul, Amfora), obnavljaju i proširuju postojeći, grade se hotelska naselja, autokampovi, marine, sportski tereni, odmarališta, izletišta, kupališta, restorani, gostionice, kafići. Proširuje se opseg turističke ponude, pa se uz ljetni, kupališni i naturizam, razvija nautički, lovni, sportski i kongresni turizam. Povećava se i opseg usluga privatnog smještaja (pansioni i sobe za iznajmljivanje). Pažnja se posvećuje i obrazovanju mladih turističkih djelatnika.
Turizam poprima nove karakteristike, i možemo ga nazvati suvremenim hvarskim turizmom. Njegovo temeljno obilježje je masovnost i sezonalnost - tipično ljetni, te rekreacija - naturizam, odnosno, sunce i more. Razina ugostiteljske ponude je još uvijek visoka i kvalitetna te zadovoljava standarde najrazvijenijih europskih zemalja. Turizam prodire u sve pore života Hvara te postaje mjerilo ukupnog gospodarskog i društvenog razvitka.
Nagli priljev stanovništva zahtijeva modernizaciju osnovnih komunalnih potreba. Postavljen je novi podmorski električni kabel, te dovedena pitka voda s kopna.
Masovni turizam krajem sedamdesetih i tijekom prve polovice osamdesetih godina doživljava svoj vrhunac, ali i u svim negativnim pojavama, tako da kraj osamdesetih obilježava stagnacija i pad turističkog gospodarstva i imagea Hvara. Kvaliteta gostiju spala je na srednju i nižu platežnu razinu, pa je dobitak bio u padu, a i turistička ponuda postajala je sve siromašnija i po kvaliteti i po vrsti. Opterećenost kreditima utjecala je na manjak ulaganja u održavanje i poboljšanje kvalitete ponude.
Kako bi premostili ovu situaciju, hotelska poduzeća Hvara, Starog Grada i Jelse 1986. g. su se ujedinila u jedno - Sunčani Hvar. No hvarsko ugostiteljstvo je i dalje ostalo nekonkurentno, te se postupno se više udaljavalo od suvremenog europskog tržišta.
Najkritičniji period bio je u vrijeme Domovinskog rata (1991-1995) kada je zbog rata na području Hrvatske turistički život na Hvaru doslovno zamro.
Godine1993. još jednom se mijenja administrativno ustrojstvo otoka sa samostalnim uredima za promociju turizma - Turističkim zajednicama. Novim gospodarskim reformama promijenila se i struktura vlasništva i upravljanja, pa je 1994. hotelska tvrtka Sunčani Hvar postala dioničko društvo, a od 2005. u većinskom vlasništvu inozemne tvrtke Orco.
Suvremeni turitstički trenutak Hvara obilježen je velikim ulaganjima na poboljšanju turističkog smještaja, ponude i turističkog imagea Hvara u cjelini.

Prema knjizi Hvarski turistički spomenar (Hvar, 2001, autor Marinko Petrić) priredila Vinkica Karković Colombo.